Z cyklu: znalezione w sieci – moje wiersze po polsku i po serbsku

TEN SAM WIERSZ PO SERBSKU I PO POLSKU ZNALAZŁAM DZISIAJ NA RÓŻNYCH PORTALACH

http://www.goougu.com/autor/maria_duszka/index.htm

 

Skoro pa svi su bili okrenuti 

To je bio lep oktobar
– Šimborska je upravo dobila Nobelovu Nagradu

kod mene je svakodnevno dolazio
pijani kriminalac
– tvrdio je da me voli
i ako ne budem sa njim
ubiće mene i sebe

savetovala sam mu da krene prvo od sebe
– nije primetio šalu

policajci su govorili
da mogu intervenisati
tek kada me ubije

vip od kulture je potvrdio
„ništa čudno što vam se to dešava
kad već pišete takve pesme”

jedan od mnoge moje braće je rekao:
„moraš računati na sebe”

muškarac moga života
o kojem sam pisala
moje najlepše stihove je rekao:
„mene se to ne tiče
jer ja sam tu
a to se dešava tamo”

a Gospod Bog mi je saopštio
baš tada
da očekuje od mene zahvalnost
za takav život
ovakav kakav ja

živim

zahvalna sam

obožavam moju samoću.

 

 Maria Duszka

 

G

goo underGumbrella

 

 

 

 
 

to był piękny październik 

Szymborska właśnie otrzymała nagrodę Nobla 
 
do mnie codziennie przychodził 
pijany kryminalista 
twierdził że mnie kocha 
i jeśli z nim nie będę 
to zabije mnie i siebie 
 
radziłam aby zaczął od siebie 
nie zauważył dowcipu 
 
policjanci mówili 
że mogą coś zrobić 
dopiero kiedy mnie zabije 
 
vip od kultury stwierdził: 
nic dziwnego że panią to spotyka 
skoro pisze pani takie wiersze 
 
jeden z wielu moich braci oznajmił: 
musisz liczyć na siebie 
 
mężczyzna mojego życia 
o którym pisałam moje najlepsze wiersze 
powiedział: mnie to omija 
bo ja jestem tu 
a to się dzieje tam właśnie 
 
wtedy Pan Bóg uświadomił mi 
że oczekuje ode mnie wdzięczności 
za życie takie 
jakim ono jest 
 
żyję 
jestem wdzięczna
wielbię moją samotność

http://cytaty.soup.io/post/230857014/to-by-pi-kny-pa-dziernik-Szymborska

FESTIWALE W BELGRADZIE – DWA WYKONANIA PIEŚNI SKOMPONOWANEJ DO MOJEGO WIERSZA

🙂 Zawsze myślałam, że moich utworów nie da się zaśpiewać. A tymczasem… Na koncercie młodych kompozytorów w Belgradzie pieśń skomponowaną do mojego wiersza przez Olgę Janković zaśpiewała Nevena Josić.

 

Rok temu ten sam utwór wykonała na Festiwalu FESTUM 2017 w Belgradzie Natasha Jovović.

 

PROGRAM FESTIWALU FESTUM 2017

 http://www.skc.org.rs/redakcije/program/8810-festum-festival-studenata-univerziteta-umetnosti-2.html

Pesme

Maria Duška– (rođ. 1960.), pesnikinja, publicist. Izdala je nekoliko knjiga pesama. Član je krakovske filije Poljskog Udruženja Književnika (ZLP). Radi kao bibliotekarka. Stanuje u Sieradzu (Poljska).

 

Prevod: Olga Lalić-Krowicka

 

SKORO PA SVI SU BILI OKRENUTI

to je bio lep oktobar
– Šimborska je upravo dobila Nobelovu Nagradu

kod mene je svakodnevno dolazio
pijani kriminalac
– tvrdio je da me voli
i ako ne budem sa njim
ubiće mene i sebe

savetovala sam mu da krene prvo od sebe
– nije primetio šalu

policajci su govorili
da mogu intervenisati
tek kada me ubije

vip od kulture je potvrdio
„ništa čudno što vam se tako dešava
ako već pišete takve pesme”

jedan od mnoge moje braće je rekao:
„moraš računati na sebe”

muškarac moga života
o kojem sam pisala
moje najlepše stihove je rekao:
„mene se to ne tiče
jer ja sam tu
a to se dešava tamo”

a Gospod Bog mi je saopštio
baš tada
da očekuje od mene zahvalnost
za takav život
onakav kakav je

živim

zahvalna sam

obožavam moju samoću

 

 

x x x

volim znati
na čemu sam

čak ako je to
dno

 

 

x x x

stihovi
isto tako kao i svet
postaju iz haosa

 

 

x x x

liftom do neba

do tvoga stana
na osmom spratu

 

 

x x x

jun je
kao i kad se
ima osamnaest godina

 

 

x x x

presađuješ mi
Gospode
sve novije
zrno bola

ono sve više raste
obuzima me
a potom
iza bola
nema više
ništa

 

***

bila sam na dnu
ne samo jednom

bila sam duboko
spasio me Gospod

poslao je po mene
kad sam bila na dnu
***
Mirki i Moniki

još uvek vredi pisati pesme
o velikoj tajni drveća
dok u jesenjem mraku rastu iznad reke

o kamenju na dnu potoka

o vazduhu u augustu
tako čistom
da se noć vidi
sve zvezde padalice

i o vama
sestro brezo
i sestro tratinčice
***

pišem vam
da u tome gradu
nema više života

pomrli su ljudi
pokretani vetrom
ili snagom nemoći
ne čude se
da je manje u njima istine i trajanja
nego u koži koju je napustila zmija
ili u isušenom krilu leptira

oprostite mi što pobegoh
koji niste to videli

Vroclav, 1983